Načini vožnje i savjeti

Offroad vožnja brdskim biciklom se, kao što će te to i sami primjetiti, uvelike razlikuje od uobičajne gradske vožnje na koju je većina ljudi navikla. Neravan teren prepun korijenja, kamenja, blata i sličnih "prepreka" kudikamo je zahtjevniji od gradskog asfalta. A to je samo početak... Mnoge dionice su često i tehnički vrlo zahtjevne što će iziskivati i poseban oprez te vještinu vozača. Sve u svemu mogli bismo reći da se vožnja na način primjeren brdskom biciklizmu uči za cijeloga života jer svaki teren i staza iziskuju dotjerivanje vašeg stila vožnje i prilagođavanje uvjetima. 

Osnovne vještine vožnje

Najvažnija i najteža tehnika za savladati jest skretanje. Nepravilno skretanje pri velikim brzinama i uskim stazama uistinu može rezultirati teškim ozljedama. Kočite uvijek prije ulaska u sam zavoj. Ukoliko počnete kočiti tek u zavoju, vjerojatno će biti prekasno, a ukoliko se spuštate niz planinu, posljedice će se itekako

vidjeti na vašem tijelu. U zavoj uđite izvana, krenite prema vrhu zavoja, te iz njega izađite opet prema vanjskoj strani. Naravno ukoliko se vozite po dvosmjernoj cesti, nećete skretati u traku za suprotni smjer! Kočenje u zavoju prednjom kočnicom nije preporučljivo, pogotovo ukoliko izvodite jako ekstremne zaokrete (dakle na samom vrhuncu svojih/biciklovih mogućnosti). Moguće je da uslijed kočenja prednji kotač izgubi grip s podlogom i odskliže se ili vas jednostavno počne vući prema vanjskom dijelu zavoja. Proklizavanje prednjeg kotača obično završava padom, pa pripazite. Kočite s obje kočnice prije ulaska u zavoj, a u zavoju sa zadnjom, a tek po potrebi sa prednjom. Naravno, nemojte pretjerati pošto vam blokiranje zadnjeg kotača neće nimalo pomoći, nego upravo suprotno. Skretanje na rastresitim podlogama (pijesak, šljunak, itd…) zahtijeva malu varijaciju od uobičajnog skretanja. Umjesto da naginjete cijeli bicikl, kod takvih podloga štos je u tome da bicikl ostane što više uspravan odnosno okomit prema stazi, a umjesto njega naginjete tijelo. Dakle bicikl što više uspravno, vanjska pedala prema gore, a tijelom pratite tok staze naginjući se u smjeru zavoja. Tehnika totalno suprotna gore opisanoj može se koristiti prilikom oštrog i brzog skretanja kod recimo nekih singletrack-ova.
Ovaj put je štos u tome da nagnete bicikl što je više moguće u smjeru zavoja ali da sami ostanete uspravni. Dakle bicikl tako-reći gurnete ispod sebe postižući tako prilično dobru brzinu i kroz najoštrije zavoje. Ova tehnika je dosta teška za savladati te se ne preporuča biciklistima sa manje iskustva.





Usponi (uphill)

Vjerojatno svima "najdraži" dio vožnje jest uspon. S ovih par korisnih savjeta nadamo se da ćete lakše odvoziti i to nepodnošljivo strmo brdo. Uvijek mijenjajte brzine prije nego što počnete s usponom. Budete li to radili u toku uspona, riskirate da oštetite mjenjače, a vjerujte i nije baš lako. Ako se nalazite pred kratkim usponom, probajte ga savladati stojeći na pedalama, ali samo ako imate stvarno dobar grip (hvat sa podlogom; ovisi o vrsti gume i vrsti podloge) inače ćete proklizavati, te najvjerojatnije završiti gurajući bicikl ostatak uspona. Dok vozite na nogama trebate biti u većoj brzini nego što bi to radili u sjedećem položaju. Napor će biti veći, ali ćete brže svladati uspon. Ukoliko sjedite, prebacite u nešto nižu brzinu i tijelo nagnite naprijed da vam se prednji kotač ne odiže od podloge. U slučaju da je uspon dug, kombinirajte ova dva načina jer se koriste različite skupine mišića i tako uvijek možete odmarati jednu. Naučite držati balans. To će vam pomoći kod tehničkih dijelova uspona pa nećete morati silaziti s bicikla. Tražite najbolji mogući put za prednji kotač kako ne bi zapeli u kakvu prepreku te zaustavili svoj juriš na brdo. Ukoliko i stanete, nema problema, samo se uklonite u stranu kako bi drugi biciklisti mogli proći. Sad se samo trebate uputiti u brdo i skupljati vlastito iskustvo, jer će vam na kraju krajeva ono najviše pomoći.

 Spust (downhill)

Prethodna disciplina će vas dovesti do svima puno omiljenijeg dijela - spusta. Kod spustova bitno je težinu prebaciti na zadnji kotač, ali ipak ne previše jer ako je sva težina na zadnjem kraju, prednjeg nema što držati na podu. Pri tome on može izgubiti kontakt s površinom što se i neće primjetiti na ravnim dionicama, ali u krivini to može biti pogubno (naravno, ovo se odnosi samo na obične bicikle, DH bicikli su svojom geometrijom i težištima predviđeni za to). Pedale stavite u vodoravan položaj. Lanac prebacite na srednji zupčanik ili najveći, da puno ne skače i oštećuje bicikl. Kod kočenja jednako su bitne i prednja i zadnja kočnica, ali sa prednjom se postiže glavnina kočione snage. Razlog tomu je što prilikom kočenja, težina cijelog bicikla se prebacuje naprijed što rezultira velikom kočionom snagom prve kočnice. Zadnja ima običaj proklizavati jer se vuče za biciklom, zato regulirajte pritisak na nju.
Ako vam to baš ne ide, onda kombinirajte pritiskanje i lagano popuštanje. Gume pri spustu ne bi smjele biti previše napumpane, tj. ne smiju biti pretvrde, a ni premekane, ali naravno isto ovisi i o podlozi po kojoj vozite. Pretvrdo napumpana guma će smanjiti grip sa podlogom a može doći do pucanja zračnice uslijed velikih stresova po gumu tijekom spusta (stalni udarci u razne prepreke tipa korijenje i slično). Na dužim spustovima korisno je spustiti sjedalo niže od uobičajenog, tako da lakše možete prebaciti težinu unazad bez da zapinjete za sjedalo. I na kraju, uvijek mislite pozitivno! Nemojte misliti da vam je bicikl van kontrole ili da ćete sletjeti sa staze u obližnju provaliju. Mnogi biciklisti koji tako misle ustvari ne voze ni blizu svojih mogućnosti…

 Kočenje

Osim posjedovanja dobrog kočionog sustava potrebno je poznavati i nekoliko tehničkih detalja kod kočenja. Da bi postigli što veću snagu kočenja, prenesite težinu što više na zadnji kotač bicikla. Tako ćete povećati trenje zadnjeg kotača s podlogom, te poboljšati samo kočenje. Uočite, s druge strane, da prva kočnica postiže veću kočionu snagu od zadnje. To se dešava jer se uslijed kočenja sva težina prebacuje na prednji dio bicikla što rezultira velikom kočionom snagom prvog kotača. Upravo je zato bitno kod kočenja prebaciti težinu unazad, jer ukoliko to ne učinite te naglo stisnete obadvije kočnice (ili čak samo prvu), sva težina će vam se brzo prebaciti na prednji dio bicikla, prednji kotač će se brzo zaustaviti, a vi biste mogli izvesti jedan salto-mortale. Dakle, nikad nemojte biti nagnuti naprijed pri kočenju (pogotovo naglom i pri stojećoj vožnji). Blokiranje kotača povećava kočioni put i nimalo nije korisno! Imajte na umu da osim što nije korisno pri kočenju, i uništava vaše gume i stazu po kojoj se vozite - stoga pripazite. Ima trenutaka kada nije poželjno kočiti… Nikad ne kočite dok ste u letu! Ukoliko pritisnete prvu kočnicu u zraku i tako opet sletite na zemlju (blokiranog prednjeg kotača), slijedi znate već što.

Kočioni disk

Ne kočite prednjom kočnicom u oštrim zavojima. Pri spustovima, nemojte konstantno držati kočnice, nego ih radije primjenjujte na mahove. To će smanjiti zagrijavanje kočnica te povećati njihovu učinkovitost. Na kraju, nikada nemojte misliti da vam je jedna kočnica na biciklu dosta za završetak spusta (ili općenito vožnje). To nikako nije točno i može završiti teškim posljedicama. Primjerice, pri spustu samo zadnja kočnica je praktički beskorisna te vam sama za sebe neće puno pomoći. Sa druge strane, samo prednja kočnica se ne može koristiti za potrebe naglog kočenja.








Mjenjanje brzina

Što su u biti brzine i čemu služe? Brzine su omjeri prijenosa snage između pogonskih lančanika i lančanika na zadnjem kotaču. To bi otprilike bila fizikalna definicija. A što to zapravo znači? To znači da ćete promjenom brzine promijeniti i odnos broja okretaja pedala i broja okretaja zadnjeg kotača. Dakle, pri jednoj brzini ćete vi pedale okrenuti jedamput, a kotač će se okrenuti 3 puta, dok pri drugoj brzini taj omjer može biti 1:6.

Shimano XT

Samo mijenjanje brzina se vrši preko shiftera (na upravljaču) koji preko sajli povlače same mjenjače na prednjim i zadnjim zupčanicima. Kako biste sačuvali pogonski sustav (prednje i zadnje lančanike, lanac…), ne primjenjujte veliku silu na pedale prilikom mijenjanja brzina - pedalirajte polagano. Uvijek mijenjajte brzine prije uspona. Mijenjanje brzina tijekom uspona jednako je teško kako i pogubno za vaš pogonski sustav.

Još jedna nuspojava kod bicikala s više brzina je istezanje lanca. Ta pojava je uobičajena, a ukoliko koristite tzv. nedopuštene brzine, javlja se puno brže nego inače. Nedopuštena brzina bi bio, recimo, položaj kada je lanac na prednjem malom lančaniku i zadnjem malom lančaniku. Drugi bi, recimo, bio kada je na prednjem najvećem i zadnjem najvećem lančaniku, itd… U svakom slučaju, probajte staviti lanac u taj položaj i pogledajte bicikl iz ptičje perspektive (dakle odozgo). Vidjet ćete kako lanac stoji ukoso s obzirom na uzdužnu os bicikla, tj. istezanje lanca je puno jače nego inače. Ukoliko pripazite na ove detalje, lanac će vam pucati puno rjeđe (ili uopće neće), te će te ga morati znatno rjeđe mijenjati (uslijed istegnuća). Kod novog lanca, 12 karika bi trebalo biti dužine 30,5cm. Duljina veća od 30,8cm je znak da je vrijeme za zamjenu. Naravno kako biste olakšali mijenjanje brzina, redovito čistite i podmazujte mjenjače, lanac, lančanike…

 Vožnja u ekstreminom uvjetima

Kako je bit MTB-a vožnja kroz prirodu, svakodnevno ćete nailaziti i na ne tako "idealne" uvjete. Suh i pristupačan makadam će se rijetko naći, a još rjeđe će ići upravo tamo kamo ste se vi zaputili. Upravo zbog toga često ćete lutati uskim i nepreglednim stazicama, ponekad i do koljena u blatu, i sl. Krenimo redom...

Blato nastojite izbjeći ako je moguće, zaobiđite ga ili preskočite ako možete. U slučaju da ništa od gore navedenog niste u mogućnosti izvesti i izgleda da ćete morati kroz njega, pokušajte što više opteretiti zadnji kotač, jer on neće izgubiti grip dok će prednji vrlo lako proklizati, a ako je blato dublje, i ostati u njemu. U slučaju da je taj dio staze ravan i da možete proći njime većom brzinom, učinite to, jer time ćete ići po blatu, a ne kroz njega. Prije nego što uđete u blato spustite u neku nižu brzinu da se možete lakše izvući ukoliko zaglibite. Nakon što ga prođete, bilo bi pametno sići s bicikla i očistiti mjenjače i lanac. Blato može izazvati oštećenja, a i dijelovi se brže troše. Isto tako, ako ste sigurni da ga nema po vitalnim dijelovima bicikla, par puta stisnite kočnicu da skinete blato s pakni i felgi kako se ne bi dogodilo da na nekom nezgodnom mjestu otkrijete da vam kočnica ne funkcionira baš najbolje. Snijeg predstavlja uvjete slične kao kod blata, samo što je vožnja mnogo teža zbog skliskog terena. Na tržištu postoje i posebne gume za snijeg, ali općenito su dosta skupe i njihova isplativost je upitna. Sve u svemu, ukoliko se odlučite voziti po snijegu, držite se istih savjeta kao i za blato i budite dodatno oprezni.    

Na rastresitim podlogama poput pijeska, pripazite da vam se prednji kotač ne odskliže iz vašeg pravca vožnje. Prebacite stoga težinu naprijed kako biste učvrstili prednji kotač u njegovoj liniji, no opet pripazite da se ne ukopate i stanete na mjestu. Nemojte uletiti na pješčanu podlogu velikom brzinom, jer se može desiti da vam se prednji kotač ukopa na mjestu i vi izvedete predivan salto preko upravljača. Pri samoj vožnji pokušajte održavati ravnomjernu razinu sile primijenjenu na pedale, što znači ne pedalirajte na mahove, jer će to dovesti do proklizavanja. Kod zaokreta nemojte raditi nagle pokrete i bicikl držite uspravnim cijelo vrijeme (dakle umjesto bicikla, vi se naginjite u smjeru zavoja). Po pijesku je inače lakše voziti kada je mokar, nego kada je suh. Pijesak ima poguban učinak na sve dijelove vašeg bicikla (ležajevi, lanac, pogon), pa ga izbjegavajte ukoliko je moguće. Vožnja na sličnim podlogama podudara se s ovim, jedino je lakša što je podloga čvršća (dakle po krupnom šljunku će biti lakše voziti nego po pijesku).  

 Kao što sam na početku već spomenuo, mnogo puta ćete se naći i na vrlo uskim stazama. U tim uvjetima imajte uvijek oči na stazi! Nemojte razgledavati uokolo. Približite gripove prema centru upravljača kako ne biste zahvaćali okolno žbunje i granje. Tu dosta pomažu rogovi u obliku slova L, pošto vam čuvaju ruke od granja. Naravno, rukavice s prstima i nekakve zaštitne naočale su uvijek dobrodošle. Ukoliko je staza previše uska i neprohodna, radije siđite s bicikla i malo propješačite. Zapamtite, brdski biciklizam podrazumijeva i nošenje i guranje bicikla jednako kao i vožnju.