Podešavanje zadnjeg mijenjača

Evo kako podesit i namjestit zadnji mijenjač..

Zamijena pakni i namiještanje disk kočnica..

Evo jedan video o tome kako namjestiti i zamjeniti pakne..

Načini vožnje i savjeti

Offroad vožnja brdskim biciklom se, kao što će te to i sami primjetiti, uvelike razlikuje od uobičajne gradske vožnje na koju je većina ljudi navikla. Neravan teren prepun korijenja, kamenja, blata i sličnih "prepreka" kudikamo je zahtjevniji od gradskog asfalta. A to je samo početak... Mnoge dionice su često i tehnički vrlo zahtjevne što će iziskivati i poseban oprez te vještinu vozača. Sve u svemu mogli bismo reći da se vožnja na način primjeren brdskom biciklizmu uči za cijeloga života jer svaki teren i staza iziskuju dotjerivanje vašeg stila vožnje i prilagođavanje uvjetima. 

Osnovne vještine vožnje

Najvažnija i najteža tehnika za savladati jest skretanje. Nepravilno skretanje pri velikim brzinama i uskim stazama uistinu može rezultirati teškim ozljedama. Kočite uvijek prije ulaska u sam zavoj. Ukoliko počnete kočiti tek u zavoju, vjerojatno će biti prekasno, a ukoliko se spuštate niz planinu, posljedice će se itekako

vidjeti na vašem tijelu. U zavoj uđite izvana, krenite prema vrhu zavoja, te iz njega izađite opet prema vanjskoj strani. Naravno ukoliko se vozite po dvosmjernoj cesti, nećete skretati u traku za suprotni smjer! Kočenje u zavoju prednjom kočnicom nije preporučljivo, pogotovo ukoliko izvodite jako ekstremne zaokrete (dakle na samom vrhuncu svojih/biciklovih mogućnosti). Moguće je da uslijed kočenja prednji kotač izgubi grip s podlogom i odskliže se ili vas jednostavno počne vući prema vanjskom dijelu zavoja. Proklizavanje prednjeg kotača obično završava padom, pa pripazite. Kočite s obje kočnice prije ulaska u zavoj, a u zavoju sa zadnjom, a tek po potrebi sa prednjom. Naravno, nemojte pretjerati pošto vam blokiranje zadnjeg kotača neće nimalo pomoći, nego upravo suprotno. Skretanje na rastresitim podlogama (pijesak, šljunak, itd…) zahtijeva malu varijaciju od uobičajnog skretanja. Umjesto da naginjete cijeli bicikl, kod takvih podloga štos je u tome da bicikl ostane što više uspravan odnosno okomit prema stazi, a umjesto njega naginjete tijelo. Dakle bicikl što više uspravno, vanjska pedala prema gore, a tijelom pratite tok staze naginjući se u smjeru zavoja. Tehnika totalno suprotna gore opisanoj može se koristiti prilikom oštrog i brzog skretanja kod recimo nekih singletrack-ova.
Ovaj put je štos u tome da nagnete bicikl što je više moguće u smjeru zavoja ali da sami ostanete uspravni. Dakle bicikl tako-reći gurnete ispod sebe postižući tako prilično dobru brzinu i kroz najoštrije zavoje. Ova tehnika je dosta teška za savladati te se ne preporuča biciklistima sa manje iskustva.

O biciklizmu - MTB

Naziv "brdski biciklizam" ili "mountain bike" (MTB) odnosi se na svaku vožnju naročito dizajniranim terenskim biciklom (brdski bicikl, mountain bike) izvan izgrađenih prometnih pravaca. To se ponajprije odnosi na brdske i šumske puteljke, ali i na urbana područja gdje god se zahtijeva vještina terenske vožnje (npr. niz stepenice, u parkovima). Popularnost ove relativno mlade grane biciklizma, kako u rekreativnom, tako i u natjecateljskom smislu, u neprestanom je porastu, a sam brdski bicikl, zbog svoje robusnosti, udobnosti i praktičnog dizajna, sve više iz svakodnevne uporabe istiskuje druge vrste bicikala. Čak štoviše, velika većina korisnika uopće ne koristi brdski bicikl kao sportski rekvizit nego isključivo kao prijevozno sredstvo. Zbog svoje namjene i to vožnji izvan asfaltnih cesta, geometrija okvira ovih bicikala bitno je različita od one na biciklu namijenjenom gradskoj vožnji i asfaltiranim stazama.
Brdski bicikl možda je najbolje opisati kao hibrid cestovnog bicikla i motocikla za motokros. Poput cestovnog bicikla temelji se (uglavnom) na trokutastom okviru (čija je geometrija međutim prilagođena zahtjevima terenske vožnje), a i sistem prijenosa brzina je sličan, s tim da je naglasak na više zupčanika koji podržavaju vožnju uzbrdo. Razlike su ipak veće, pa su tako okvir i gume deblji, promjer kotača i međuosovinski razmak smanjeni, a guvernal izravnan i širok. Mjenjači brzina su smješteni na upravljač (umjesto na okvir). Sve te razlike su u funkciji lakšeg manevriranja i veće izdržljivosti bicikla. Iz motokrosa su posuđeni koncept amortiziranja prednje i stražnje vilice, te visoko profiliranje guma (tzv. ripne). Bitne odlike dizajna su i modularnost, kompatibilnost, te jednostavna zamjena dijelova. To omogućuje ne samo lako popravljanje, nego i poboljšanje vozila novim nadomjescima. Bogata paleta dijelova na tržištu omogućuje da svatko nadogradi bicikl prema svom ukusu, potrebama i mogućnostima. Većina iskusnijih vozača sama sastavlja i održava svoje bicikle.

Dijelovi i oprema

Okvir je temeljni dio bicikla i sastavljanje obično počinje od izbora okvira. Veličina ovisi o visini biciklista. Izrađuje se od jedne od četiri vrste materijala: čelika (krom-molibdenske legure), aluminija, titana ili karbonskih vlakana.

Full-suspension

Stražnja i prednja vilica kotača mogu biti krute ili amortizirane. Amortizacija prednje vilice omogućuje udobniju vožnju i bolju kontrolu na neravnim stazama (kotač je dulje u kontaktu s podlogom), te smanjuje opterećenje ruku (laktova i zglobova), pa je u pravilu imaju svi moderni bicikli. Amortiziranje stražnje vilice je stvar osobnog izbora i namjene bicikla (npr. za kros), a ovisno o tome postoji li ili ne bicikl se popularno zove hardtail (bez stražnjeg amortizera), odnosno full-suspension (sa stražnjim amortizerom). Bicikli bez amortizera (fully rigid) danas su rijetko viđeni. Amortizeri se razlikuju po principu rada (mehanički, elastomerski i pneumatski) i duljini hoda. Osim vilica moguće je amortizirati i upravljač i sjedalo.

Pogon se sastoji od pedala, prednje kazete s tri zupčanika, lanca za prijenos, te stražnje kazete s najviše devet do deset zupčanika. Postoje tri vrste pedala - ravne (flat), s remenjem (strap), te pedale s kopčom (clipless) nalik skijaškom vezu.

Kotači se najčešće izrađuju od čelika i aluminija, ali nerijetke su izvedbe u kompozitnim materijalima (što smanjuje sveukupnu težinu, ali je i znatno skuplje rješenje). Gume su različitih profila, što ponajprije ovisi o namjeni. Debele gume s visokim profilom (ripnama) su standard za terensku vožnju, ali postoje i tzv. slick gume (niskoprofilne, bez ripni) za kišu i cestu, te semi-slick za kombiniranu vožnju po ravnom i neravnom. Egzotične varijante guma su potpuno glatka guma za kišu, mokro kamenje i snijeg, te visokoprofilirana guma pojačana metalnim zubima, za snijeg i led.

Avid Elixir Cr Hydraulic Disc

Kočnice su kroz povijest brdskog biciklizma izvođene na mnogo različitih načina. Neki su preuzeti iz cestovnog biciklizma, a neki iz moto-krosa. Iz tog mnoštva su se tržišnom selekcijom izdvojile linearne obručne kočice (paralelogramke ili V-brakes), te disk kočnice. Linearne obručne kočnice su prevagnule nad drugim sličnim rješenjima (cantilever, kaliper i sl.) zbog veće učinkovitosti, a zbog pristupačne cijene i jednostavnosti održavanja imaju prednost nad disk kočnicama. Disk kočnice su pak najučinkovitije i najotpornije na vremenske i terenske utjecaje, ali su relativno skupe.

Upravljač je relativno jednostavan, ravan ili blago zakrivljen, širine 55 cm (starija varijanta) ili 63 cm (novija varijanta). Mnogi vozači ga nadopunjuju rogovima koji dodaju na udobnosti duge vožnje, te olakšavaju vožnju uzbrdo (kada se vozač naslanja na upravljač).

Sjedala variraju od uskih i krutih sportskih sjedala do udobnih i mekših sjedala za duge rekreacijske vožnje. Važnija od udobnosti je visina sjedala, tj. njegov položaj u odnosu na pedale. Za zdravu i učinkovitu vožnju sjedalo mora biti tako visoko da kad biciklist sjedi noga na donjoj pedali (tj. pedali na dnu ciklusa) mora biti gotovo potpuno (ali ne sasvim) ispružena..