Centriranje kotača

Evo kako centrirati kotač bicikla..

Stalak za centriranje..

Podešavanje i pozmazivanje nabe

Evo par filmova kako podesit, podmazat ili zamijenit ležajeve u nabi.. Samo za nabe koje imaju kuglične ležajeve!

Podmazivanje

                                                            
                                                                           Podešavanje

 
                                                                      

O Downhillu

Downhill (dh) je disciplina biciklizma gdje se vozači spuštaju niz brdo po tehnički zahtjevnim stazama utrkujući se protiv sata. Staze obično traju 3-4 minute i odlikuje ih strmi teren sa tehnički zahtjevnim elementima poput korijenja, kontra nagiba, brzih ravnih dijelova, skokova i sl. (često se dogodi da ima dijelova gdje je teško ići pješke).

Body Armor

Prosječne brzine se kreću oko 40-50 km/h, dok se na najbržim dijelovima mogu doseći i brzine od 70 km/h. Vozači su obavezni na utrkama nositi zaštitu za kralježnicu (tzv. „kornjaču“) i integralnu (full-face) kacigu, dok je preporučljivo osim toga koristiti i zaštitu za koljena/potkoljenice, ruke, ramena, te vrat.


Na vrh staze se vozači prevoze žičarom ili kombijem, staze u pravilu nemaju dijelova koji idu uzbrdo (a ako postoje, onda je to obično svega nekoliko metara).
Počeci downhilla sežu u '70 godine, kada je održana prva downhill utrka u Fairfaxu, SAD. Bicikli koji su se koristili za spust nisu bili nimalo slični današnjima; nisu imali suspenzije, korištene su uske gume, dijelovi su često trajali samo jedan spust. Tek početkom '90 je počela prava ekspanzija downhill biciklizma kada su se počeli proizvoditi bicikli čija je namjena bila spust. Prvo svjetsko prvenstvo u downhillu je održano 1990. u sklopu UCI MTB svjetskog prvenstva u Durangu, SAD.

Bicikl

Scott-Gambler

Downhill bicikli se dosta razlikuju od klasičnih xc (cross-country) bicikala. Čvrstoća, izdržljivost i stabilnost su najvažnije odlike kod dizajniranja dh bicikala, te ih odlikuje nešto veća težina koja se kreće između 17 i 19 kilograma.

 Usporedbe radi, xc bicikli u prosjeku imaju 10-12kg, dok high-end modeli i modeli bez zadnje suspenzije u pravilu imaju manje od 10kg. Težina bicikla nije presudna, međutim puno je lakše voziti bicikl sa manje kila, pogotovo na tehnički zahtjevnijim stazama (bicikl sa manje kila lakše ubrzamo, lakše skačemo sa njime, mijenjamo smjer i sl.); već i pola kile čini razliku koja se itekako osjeti.

RockShox - Boxxer

Prednja i zadnja suspenzija imaju oko 200 mm hoda (može se naći modela sa manje ili sa više hoda, međutim 200 mm je nekakva zlatna sredina). Suspenzija kod downhill bicikala je puno aktivnija (mekša) u početnom dijelu hoda zbog stabilnosti pri većim brzinama. U velikoj brzini neravnine brže nailaze i suspenzija se mora "nositi" sa time, dok je kod xc bicikala bitnije da imamo stabilnu platformu za pedaliranje tj. da bicikl bude nešto tvrđi.

Kut vilice je puno položeniji (osjećaj je poput sjedenja na chopperu), te imaju dvije krune radi dodatne stabilnosti koja je potrebna pri vožnji većim brzinama po takvom terenu.
U downhillu je stil kočenja takav da se što kraće drži kočnica, ali kada kočimo, onda želimo što prije izgubiti brzinu (kočimo kratko, sa velikom snagom, na rubu proklizavanja). Iz tog razloga se koriste hidraulične disk kočnice sa rotorima veličine 180-200mm.
Gume su u pravilu veličine 2.5 sa velikim ripnama i mekanom smjesom (mekana guma traje jednu ili dvije utrke, ovisno o konfiguraciji staze – ako ima više kamenja, makadama i sl., guma se više troši). Cijeli bicikl je tako podešen da tek na nizbrdici imamo pravi položaj za volanom.

Fitness

Iako možda na prvi pogled tako ne izgleda, za bavljenje downhillom je potrebna iznimna tjelesna pripremljenost. Downhill staze su relativno kratke u odnosu na xc ili cestovne, međutim, cijelo vrijeme preskačete prepreke, pedalirate, pumpate zavoje i sl.

Puls se ne spušta ispod 180-190, srce vam je u grlu, volan jedva držite rukama, jedva čekate doći dolje da se odmorite i dođete do daha. Ovaj scenario je naravno u igri samo ako se utrkujete ili trenirate jačim intenzitetom. Ukoliko se spuštate radi gušta, onda se vozite onoliko brzo koliko vam tijelo dopušta i tjelesna pripremljenost dolazi do izražaja tek na kraju dana kada osjetite bol u mišićima i umor.
U downhillu je potrebno jednaku pažnju posvetiti razvoju muskulature gornjeg dijela tijela, kao i donjeg. Puno vozača, pogotovo rekreativaca, ima problema sa bolovima u rukama (pogotovo podlakticama) zbog nedostatka treninga.

U tome leži bitna razlika od xc/ceste gdje snaga u gornjem dijelu tijela nije toliko bitna kao u downhillu, zbog drugačijeg načina vožnje (xc vozači ne moraju biti toliko mobilni na biciklu, staze nemaju takve prepreke i sl.).
Vrlo bitno je dobro se zagrijati prije vožnje i istegnuti mišiće nakon vožnje. Prednost zagrijavanja i istezanja je prvenstveno u prevenciji ozljeda. Ukoliko se prije vožnje dobro zagrijete, te u vožnji padnete, tijelo (mišići, zglobovi) će puno brže reagirati i vjerojatno ćete izbjeći ozbiljniju ozljedu poput iščašenja, istegnuća i sl. Istezanje nakon vožnje će pomoći mišićima da se prije počnu oporavljati od napora kroz koje ste ih proveli, postići ćete veću mobilnost u zglobovima i općenito ćete se bolje osjećati.
Zapamtite, gore napisano vrijedi prvenstveno za one koji se žele malo aktivnije baviti downhillom. Ako samo želite isprobati ovu disciplinu i ponekad se spuštati niz omiljeno brdo, tjelesna pripremljenost vam sigurno neće biti ograničenje.

Kako započeti?

Za početi baviti se downhillom, potreban vam je adekvatan bicikl, mjesto za spuštanje, ekipa i malo dobre volje. Bicikl ne mora odmah biti najbolja „pila“ koju nude u dućanu. Biti će vam dovoljan bicikl sa nešto manje hoda (npr. 150/150), sa čvršćim dijelovima koji će duže trajati. Ukoliko se bavite biciklizmom, velika je vjerojatnost i da već poznajete nekoga tko vozi downhill; posudite bicikl za probu.

Mjesto za spuštanje je svako brdo sa malo šume. U Hrvatskoj nažalost nema staza sa žičarom za bicikliste, pa ostaju samo lokalne staze koje su vozači napravili. Od poznatijih mjesta izdvajam Medvednicu, Pakrac, Učku. U susjednoj nam Sloveniji postoji nekoliko staza sa žičarom u kojima su i bike parkovi; najpoznatiji su Maribor i Kranjska gora. Pri odabiru staza za spuštanje dobro pazite da vozite samo po označenim biciklističkim stazama i stazama gdje sigurno nikada nema planinara (pri brzinama koje se u downhillu postižu može doći do ozbiljnih ozljeda ukoliko se sudarite sa planinarom).

Tehnike penjanja, usponi

Vjerovatno ste imali priliku voziti sa iskusnijim bikerima i tom prilikom se čudili sa kojom lakoćom i brzinom voze strme i duge uspone. U čemu je tajna? Više treninga, manje slatkiša, lakši bicikl? Sigurno to jesu neki od razloga ali presudni su svakako i tehnika vožnje i pozicija na biciklu. Neki bi rekli, voznja uzbrdo je ”primjenjena fizika”!

Primijenjena fizika u ovom slučaju znači optimalan stav i pozicija na biciklu i naravno niska ukupna težina, bicikla plus vozača! Ko smanji svoju težinu bit će uzbrdo brži. Kako bi svoj ”motor držali na optimalnom broju obrtaja”, pokazat ćemo vam na šta morate obratiti pažnju. Od stava na biciklu, intenziteta do tehnike vožnje.

Optimalna pozicija za penjanje

Jeste li sigurni da poznajete vašu optimalnu poziciju na biciklu? Pri vožnji uzbrdo morate obratiti pažnju na par stvari. 

Glava: Držite stav, glava uspravna, pogled naprijed. Greška: Glava opuštena ”visi”medju ramenima, to otežava disanje.
Prsa: Sjedite tako da je grudni koš široko otvoren kao da idete uza stepenice. To omogućava dobro disanje. Dakle NE opuštati ramena.
Leđa: Nagnite se naprijed. Donji leđni mišići, butine i koljena tako bolje rade. Što strmiji uspon to se više nagnite naprijed.
Trbušni mišići: Držite ih napete! Ko vozi sa lagano napetim trbušnim mišićima, smanjuje tegobe leđa. Važno: trening trbušnih mišića.
Ruke: Držite upravljač lagano. Ko čvrsto drži volan, povećava pritisak u
rukama, ramenima i grudnom košu. To opet trosi energiju i otežava disanje.
Kukovi: Vaši mišići rade najbolje kada su kukovi u pravom uglu iznad ili čak ispred ležaja za kurblu.
Koljena: držite koljena usko uz gornju cijev. Ko vozi širokih koljena gubi energiju.

Savjeti za brže penjanje

Vozite “svjesno” i koristite snagu efektivno. Sa ovim savjetima vozit ćete brže.

1. JAK GORNJI DIO TIJELA: Sa jakim trupom snaga vaših nogu doći će bolje do izražaja. Jednom sedmično trening gornjeg dijela tijela.
2. MIRNA RAMENA: Pri vožnji uzbrdo držite ramena mirno. Ko nemirno vozi troši energiju. Kretanje nogu se ne smije nastavljati u ramenima.
3. KADENCA (broj okretaja u minuti): okrečite pedale brže. Naviknite se na veći broj obrtaja na usponu. Vožnja sa visokom kadencom (obrtajima pedala) štedi snagu. Idealna kadenca na usponu 80-90. Na strmim dijelovima 65-80.
4. PULS: Na usponima dužim od 20min, obratite pažnju na puls. Ne bi trebao biti veći od 80% vaseg maksimalnog pulsa. Ko vozi brže, riskira nagli pad snage i koncentracije.
5. JESTI I PITI: Vožnja uzbrdo iziskuje više energije. Dakle jedite i pijte po ovoj šemi:
piti – svakih 15min. ca. 150-200ml.
jesti – svakih 30min. pola ”kornija” ili gel.

Savjeti za tehniku penjanja

Sama snaga u nogama nije dovoljna u usponima na teškom terenu. Evo nekih savjeta kako ćete efektivno voziti strme i tehnički teške uspone.

1. MALA BRZINA: izaberite prenos sa kojim ste dovoljno brzi da pređete prepreke (kamenje, rupe , korijenje). Važno, ne okrećite prebrzo. To donosi nestabilnost na prednjem točku.
2. POZICIJA PEDALA: Kada prelazite prepreku, obratite pažnju na poziciju pedala. Prelazite prepreku sa zaletom i tako da vam pedale stoje u “vagi”.
3. TRAŽITE IDEALNU LINIJU: Ne gledajte direktno ispred prednje gume. Tako bicikl postaje nestabilan. Bolje: gledajte 3-4 metra naprijed. Samo u tehnički zahtjevnim dijelovima pogledajte kratko ispred sebe.
4. PRITISAK U GUMI: nemojte nasijedati na staru “mudroliju” da se sa visokim pritiskom u gumi bolje penje. NAPROTIV: Guma se slabije prilagodi podlozi i time “odbija” od prepreka!
Sa manjim pritiskom guma se bolje prilagodi podlozi i prelazi prepreke sa znatno manje gubitka energije. Ovisno o težini vozača, širini felge i gume, pritisak u gumi bi trebao biti izmedju 1,8-2,7 bara. Što šira felga i guma to je moguć manji pritisak u gumi.
5. DRŽITE ODSTOJANJE: Držite odstojanje između sebe i vozača ispred. Ako on napravi grešku, pravite je i vi jer nemate vremena za reakciju. 3 m razmaka su dovoljna u usponu.

Podešavanje zadnjeg mijenjača

Evo kako podesit i namjestit zadnji mijenjač..

Zamijena pakni i namiještanje disk kočnica..

Evo jedan video o tome kako namjestiti i zamjeniti pakne..

Načini vožnje i savjeti

Offroad vožnja brdskim biciklom se, kao što će te to i sami primjetiti, uvelike razlikuje od uobičajne gradske vožnje na koju je većina ljudi navikla. Neravan teren prepun korijenja, kamenja, blata i sličnih "prepreka" kudikamo je zahtjevniji od gradskog asfalta. A to je samo početak... Mnoge dionice su često i tehnički vrlo zahtjevne što će iziskivati i poseban oprez te vještinu vozača. Sve u svemu mogli bismo reći da se vožnja na način primjeren brdskom biciklizmu uči za cijeloga života jer svaki teren i staza iziskuju dotjerivanje vašeg stila vožnje i prilagođavanje uvjetima. 

Osnovne vještine vožnje

Najvažnija i najteža tehnika za savladati jest skretanje. Nepravilno skretanje pri velikim brzinama i uskim stazama uistinu može rezultirati teškim ozljedama. Kočite uvijek prije ulaska u sam zavoj. Ukoliko počnete kočiti tek u zavoju, vjerojatno će biti prekasno, a ukoliko se spuštate niz planinu, posljedice će se itekako

vidjeti na vašem tijelu. U zavoj uđite izvana, krenite prema vrhu zavoja, te iz njega izađite opet prema vanjskoj strani. Naravno ukoliko se vozite po dvosmjernoj cesti, nećete skretati u traku za suprotni smjer! Kočenje u zavoju prednjom kočnicom nije preporučljivo, pogotovo ukoliko izvodite jako ekstremne zaokrete (dakle na samom vrhuncu svojih/biciklovih mogućnosti). Moguće je da uslijed kočenja prednji kotač izgubi grip s podlogom i odskliže se ili vas jednostavno počne vući prema vanjskom dijelu zavoja. Proklizavanje prednjeg kotača obično završava padom, pa pripazite. Kočite s obje kočnice prije ulaska u zavoj, a u zavoju sa zadnjom, a tek po potrebi sa prednjom. Naravno, nemojte pretjerati pošto vam blokiranje zadnjeg kotača neće nimalo pomoći, nego upravo suprotno. Skretanje na rastresitim podlogama (pijesak, šljunak, itd…) zahtijeva malu varijaciju od uobičajnog skretanja. Umjesto da naginjete cijeli bicikl, kod takvih podloga štos je u tome da bicikl ostane što više uspravan odnosno okomit prema stazi, a umjesto njega naginjete tijelo. Dakle bicikl što više uspravno, vanjska pedala prema gore, a tijelom pratite tok staze naginjući se u smjeru zavoja. Tehnika totalno suprotna gore opisanoj može se koristiti prilikom oštrog i brzog skretanja kod recimo nekih singletrack-ova.
Ovaj put je štos u tome da nagnete bicikl što je više moguće u smjeru zavoja ali da sami ostanete uspravni. Dakle bicikl tako-reći gurnete ispod sebe postižući tako prilično dobru brzinu i kroz najoštrije zavoje. Ova tehnika je dosta teška za savladati te se ne preporuča biciklistima sa manje iskustva.